OCJENJIVAČKI SUD:
Marta Kiš, voditeljica likovnog programa Studentskog centra
Dimitrije Tadić, umjetnik i savjetnik za vizuelne umjetnosti i multimediju, Ministarstvo kulture Republike Srbije
Vladimir Čajkovac, kustos Salona
“Where to elect there is but one, / ‘Tis Hobson’s choice–take that, or none”, komentira 1688. godine Thomas Ward u poemi “England’s Reformation” izbor koji daje veleposjednik Hobson - uzmi ili ostavi. Ukratko, priča govori kako je Hobson u najam davao bilo kojeg konja iz svoje staje, pod uvjetom da to bude prvo grlo u nizu. Nakon par stotina godina u teorijama izbora, Hobsonov izbor zvuči kao britka i rezignirana satira svih pokreta otpora, od suvremenika mu Guya Fawkesa, pa do suvremenih Occupy pokreta, oboružanih maskama londonskog anarhiste.
Teško je odrediti točan broj bijenalnih izložbi koje se održavaju u čitavom svijetu, no zasigurno je riječ o nekoliko stotina, većih ili manjih, među kojima je Salon mladih jedan od rijetkih bijenala koji tvrdoglavo svakim svojim izdanjem pokušava iznova naći način da se promijeni, ukine ili redefinira. Od samog osnutka 1968. godine, svako novo izdanje Salona na svoj način nastoji izbjeći bazičnu postavku prikaza Presjeka ili Situacije trenutne umjetničke produkcije, dok ostaje paradoksalna činjenica da svi Saloni dijele jednu vrlo karakterističnu crtu političke stvarnosti (ne samo) ovih prostora. Bez obzira u kojem smjeru promjena krenula, boljem ili lošijem, svaka nova izborna garnitura u potpunosti odbacuje pokušaje prethodne i započinje iznova. Od beskompromisnosti izbora, stranih gostiju, otvorenih ateljea, autorske izložbe, natječaja, preko revolucije do tržišta, svaka od ovih metoda već je itekako uspješno oprobana, ali i vrlo brzo napuštena, pokazavši svoje izrazite prednosti, kao i nedostatke. Namjera ovogodišnjeg Salona je upravo vratiti se oprobanim pokušajima prijašnjih kolega i kolegica, kustosa i umjetnika, stvoriti kontinuitet, ponovno upotrijebiti metode koje su se pokazale uspješnima te pokušati otvoriti pitanje koje se proteže u pozadini svake od ovih izložbi: postoji li uopće mogućnost institucionalne pobune umjetnika?
Ovo pitanje je i okosnica ovogodišnjeg programa KOREKCIJA. Dijagnoze, kao i u prijašnjih izdanja, ostaju iste: u mnogim slučajevima razina likovne pismenosti izrazito je niska, a tekstualna su obrazloženja iz pera budućih akademskih građana radova neartikulirana do stupnja začudnosti, dok je inventivnost ili pak razina izvedbe u dobroj mjeri povezana s izostankom bilo kakve vrste interesa i samoobrazovanja. Jednako tako vjerujem da boljke odabira odgovaraju upravo onima grupnih izložbi. Naime, kriteriji su različiti i neujednačeni ne s namjerom stvaranja prikaza najboljeg od najboljeg, nego zahtjevima revijalne izložbe Salona mladih: isticanje nova imena, odabir onih umjetnika koji izvedbom i zamisli odskaču na bilo koji način, ili pak imaju zaokružene, promišljene i suvisle prijave. Ne znači, naravno, da među onima koji nisu primljeni na izložbu nema i boljih radova. Dapače, tome i služi otvoreni arhiv prijava, jer Presjek ili Situacija nisu samo odabiri na izložbama, nego upravo i sve ono što je prijavljeno, kao i oni koji se odbijaju prijaviti.
Ovaj Salon smatra da odbijenih nema te je programom Korekcija otvoren svima. Salon mladih ne traje samo jedan mjesec u dvije godine. Naime, pitanje budućnosti Salona nije pitanje same izložbe, nego i perioda između nje, suradnje institucije i pojedinaca te kreiranja sustava obrazovanja. S manje ili više razlike, većina ovih teza može se primijeniti ili je bila spomenuta i prisutna na gotovo sa svim proteklim izdanjima izložbe. U skladu s time, postoji velika vjerojatnost da će se inercijom jednako tako i nastaviti. Ovogodišnji je, dakle, 31. po redu Salon mladih još jedan u nizu eksperimenata, no kakvi god njegovi rezultati na koncu bili, eksperiment je ono što si Salon, ako već ništa drugo, može i treba priuštiti.
Kustos 31. salona mladih: Vladimir Čajkovac
31. SALON MLADIH : KOREKCIJE
31st YOUTH SALON : WHERE TO ELECT THERE IS BUT ONE
Karin Sunvisson / GANG BANG
