Ivana Meštrov / Mihaela Richter
Kustoska platforma (KP) je projekt pokrenut 2008. godine čiji je cilj omogućiti dodatnu teorijsku i praktičnu edukaciju iz područja suvremene umjetnosti. Program KP posvećen je proširenju znanja iz polja vizualne umjetnosti, te susretu i radu s protagonistima umjetničke, kustoske i kulturne scene u Hrvatskoj i svijetu. Uz dva osnovna istreživačka modula Metode i strategije izlagačkih praksi i Tekst i kontekst, ovogodišnji program uvodi i Praktikum Kustoske platforme. Rad na konkretnom izložbenom projektu bitan je dio kustoskog programa koji omogućava polaznicima/ama uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi.
PRAKTIKUM KP UNUTAR 31.SALONA MLADIH
Ana Perišić / Barbara Katić Jovanović / Čejen Černić / Irena Solenički / Julija Gracin / Lena di Sopra / Mirna Rul / Nevenka Šarčević / Tea Hatadi / Željana Bilušica
Praktikum Kustoske platforme (KPP) ove je godine dobio priliku biti dijelom 31. Salona mladih putem analiza i sudjelovanjem u projektu definiranja Salona. On tako predstavlja, u procesu učenja, pokušaj jednog kritičkog entiteta unutar Salona samog, nastojeći monitorirati rad kustosa, analizirati svrhu i koncepciju Salona, ‘selekciju’ umjetnika/ica, pratiti dogadanja, te uključiti se u razgovor s gostima i protagonistima Salona.
Kroz analiziranje i istraživanje javnog arhiva prijava, Kustoska platforma dekonstruira Salon, a u konačnici ima za cilj dati prijedlog budućih izdanja Salona. Na taj način, u dijalogu s ovogodišnjim Salonom, unutar programa KOREKCIJA nastoji iznjedriti jednu od mogućih idejnih kustoskih koncepcija.
KPP će pratiti, indeksirati i kritički sagledavati ovogodišnji Salon, te problematizirati ulogu i budućnosti Salona mladih.
UPOZNAVANJE S PROGRAMOM 31.-og Salona mladih
Početak praktikuma Kustoske platforme na ovogodišnjem Salonu mladih, koja je pozvana od strane kustosa da, kao kor, komentira isti, bilo je detaljno upoznavanje s programom.
Tumačeći ovim prvim tekstom program samima sebi istovremeno ga i bilježimo i otvaramo daljnjim raspravama, razradama, polemikama.
Kor je u starogrčkim tragedijama imao neposredniju i hrabriju ulogu dok je tumačio radnju, naša je pak složenija, u najmanju ruku onoliko koliko su složenijima postale izložbene prakse. Budući da, nazovimo je, „radnja“ ne samo umjetničkog stvaranja i izlaganja, već i tumačenja djela, teorija o umjetnosti i izložbenim praksama, bilo izvan ili unutar društveno-političke stvarnosti, ima svoju dugu i razgranatu povijest, ovim se putem, neizbježno, želimo i ograditi od 'detaljnog' komentiranja. Drugim riječima, imajući na umu Foucaultovu misao da je u „arheologiji znanja moć legitimnosti interpretacije“, ne interpretiramo, već bilježimo stanje, pokušavamo pratiti.
Salon mladih smo shvatili kao institucionalnu datost, dok smo program, zbog njegovih idejnih karakteristika, shvatili kao pokušaj ili poticaj prema razrješenju/mijenjanju tih institucionalnih datosti, barem na simboličkoj razini.
Nekoliko je okosnica ovogodišnjeg programa Salona mladih. Prvo, tu je već otpočela selektirana izložba. Tim se dijelom, dakle, nije odustalo od dugogodišnje prakse selektiranja djela umjetnika do tridesetpet godina po otvorenom natječaju. Kako nam je pojasnio Vladimir Čajkovac, kustos izložbe, htio je napraviti izložbu kao referentnu točku te ju otvoriti korekcijama. Korekcije nisu zamišljene da se odvijaju samo na razini izložbenog dijela projekta 'dijalogom' između izloženih radova i otvorenog arhiva prijava onih umjetnika koji su pristali da njihove prijave budu otvorene za pregledavanje unutar izložbenog prostora. One su i inherentne ovogodišnjem programu od samog početka i diskurzivno se odvijaju putem razgovora, predavanja, predstavljanja i radionica.
Sljedeća okosnica je rastvaranje samog formata izložbe na njegove sastavne dijelove, 'ogoljeni' su i selekcija i financijska struktura. Time se problemi izlaganja, izložbe kao privremenog događaja, što?, kako? i za koga?, ne iscrpljuju, ali se barem otvaraju.
Glavna tema svih ovogodišnjih predavanja „Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?“ u svijetlu programa, orijentiranog na ciljeve i metode, kao i u svijetlu aktualnih društveno-političkih događanja (pa i Occupy Museums pokreta) držimo nije paradoksalna.
Dokle god postoji inicijativa, pa bila ona i konceptualna, za mijenjanjem struktura iznutra, treba se njome pozabaviti.
Stoga je, mišljenja smo, promašeno u dnevnim novinama čitati pitanja koliko su revolucionarni mladi umjetnici s obzirom na izložene radove. Mehanizmi produkcije, prezentacije i recepcije puno su složeniji i nastavljaju se problematizirati.
Nastavak o samoj izložbi, koncepciji Paralelnog salona i Antisalona slijedi …
KPP
