​Intervju

DALIA FINEK

umjetnica

​​

​​

KPP: Možete li nam predstaviti svoj rad?​

Dalia: Rad se sastoji od tri cjeline, šest grafičkih listova, tri lightboxa i videouratka. Cjeline su nastajale jedna za drugom, a moja motivacija bila je glazba koja me prati kroz cijeli moj život. S obzirom na to da je glazba moja druga ljubav, gotovo sve svoje radove povezujem s njom.​

 ​Grafički listovi „Frekvencije“nastali su istraživanjem Chladnijevih figura koje su dobile naziv po slavnom fizičaru Ernstu Florensu Friedrichu Chladniju, koji je poznatiji i kao otac moderne akustike. Moja namjera bila je da pokušam zvuk, vibraciju i ton prenijeti u vizualno polje; da te zvučne valove pokušam prikazati vidljivima. U svojim frekvencijama slijedila sam Chladnijev eksperiment uz manje izmjene.​

 ​Izrezala sam pocinčane ploče koje se inače koriste u dubokom tisku, veličine oko 20 cm, kvadratne i kružne. Nakon uobičajene pripreme ploča za duboki tisak, posipala sam ih šećerom te, uz pomoć gudala za violinu, po rubu ploče „svirala“, tj. pokušala proizvesti frekvenciju. Ploča je bila postavljena na mojoj ruci i ovisno o položaju prstiju, proizvedene frekvencije su se razlikovale. Kada se na ploči šećer rasporedio u estetski zadovoljavajuću formu, ploču sam zagrijavala dok se šećer u potpunosti nije otopio. Sljedeći korak bio je premazivanje ploče asfaltom te topljenje šećera u toploj vodi, da oslobodi dio ploče za jetkanje kiselinom i daljnju obradu. Otiskivanjem nastalih uzoraka nastali su grafički listovi koji zajedno tvore cjelinu, ali jednako dobro funkcioniraju i samostalno.​

 ​Lightbox „Frekvencije“  - poznato je da je svjetlo iznimno važan čimbenik brojnih kemijskih i fizikalnih procesa u prirodi. Također,  važno je za funkcioniranje čovjekova mozga i tijela. Ono programira i održava biološki sat živih bića, uključujući i ritam spavanja i budnosti. Znanstvenici pretpostavljaju da nedostatak svjetla smanjuje lučenje serotonina koji je važan za duhovno blagostanje.​

Tim razmišljanjem pokušala sam svojim svjetlosnim kutijama postići upravo to: Perforiranjem crneploče od pleksiglasa,  koja sama po sebi ne propušta svijetlo, upravo sam to omogućila. Rupe su bušene bušilicom Proxxon  s tri borera različite veličine. Nadalje, ploče su smještene u izrađene drvene kutije u čijoj se unutrašnjosti u utorima na određenoj udaljenosti nalazi traka s led lampicama (dvije bijele i jedna crvena). One osvjetljavaju unutrašnjost kutije, ali i "propuštaju frekvenciju“ u prostor kroz perforacije.​

Perforirane ploče od pleksiglasa mogu se izmjenjivati u sve tri svjetlosne kutije. Postavljaju se zajedno kako bi tvorile cjelinu i raznolikost izvedenih motiva frekvencija.​

 ​Videouradak „Frekvencije“ nastao je uz pomoć asistenta Igora Čabraje koji je bio snimatelj i mlade studentice Lane Horvatić koja je montirala videouradak. Prikazuje tijek cijelog procesa izvedbe gore navedenih grafičkih listova. Njegova uloga je kratka prezentacija svih navedenih postupaka.​

​KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?​​

Dalia: Prijavila sam se upravo zato što je to jedna prilika za mlade neafirmirane umjetnike da se predstave javnosti sa svojim radovima. S obzirom na to da sam još uvijek studentica i još uvijek sam “zelena”, mislim da je važno sudjelovati u takvim projektima zbog iskustva koje se stječe od samog prijavljivanja na neki natječaj pa sve do postave svog rada u određenoj galeriji. Za sve to treba steći iskustvo, treba stvoriti temelje i upoznati ljude koji ti u tome mogu pomoći. Također treba znati što se danas događa na “sceni”, kako se “diše”, krenuti jedan korak dalje od godišnjih završnih izložba koje se održavaju na Akademiji.​

KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?​​

Dalia: Smisao Salona je da svaki umjetnik nađe mjesto za sebe. Da svaki umjetnik ima priliku pokazati čime se bavi, što ga ljuti, što primjećuje dobro, a što loše u životu oko sebe. Da pokuša posjetitelje a i druge umjetnike koji sudjeluju na Salonu potaknuti na razmišljanje o umjetnosti danas i koja je njegova uloga te predstaviti svoj stav o tome.​

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg salona?​​

Dalia: Prednosti su raznolikost programa Salona; od predavanja stranih kustosa i kustosica, radionica pa sve do filmskih večeri Livija Rajha. To je sve potrebno mladim umjetnicima za igradnju vlastitih kvaliteta, a time i novih ideja za stvaralaštvo.​

Također, veoma mi se sviđa i ideja Antisalona, da svi oni “odbijeni” imaju šansu ponovno predstaviti svoj rad i razlog zašto njihov rad ne treba biti zaboravljen. Time ovaj Salon zapravo nema gubitnika, svi su “pobjednici”, ako su, naravno, spremni boriti se.
Mane? Po mom mišljenju nisam zamijetila nijednu.       

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?​​

Dalia: Kao što je i kustos Vladimir Čajkovac u jednom intervjuu rekao, danas umjetnik ima priliku izlagati u mnogo novootvorenih galerija i tamo se predstaviti svojim radovima. A što se tiče pobune, mislim da su to već napravili i „Ulični umjetnici“, koji su odbacili mogućnost izlaganja u institucijama i „izlažu“ svoje radove na ulici, na zidovima, fasadama zgrada i tako ostavljaju svoj trag zapravo otvoren očima šire javnosti, prolaznicima različitih interesa ili „neinteresa“ za umjetnost. Mnogi zapravo i ne znaju ili ne vide to kao umjetnost već kao nešto lijepo, što krasi naš grad ili većinom kao nešto što ga nagrđuje. Stoga mislim da je moguća institucionalna pobuna umjetnika na primjeru „Uličnih umjetnika“.​

​​KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?​​

Dalia: Temelji za Salon mladih u budućnosti bit će ili već jesu izgrađeni na ovogodišnjem Salonu mladih. To onda nadalje ovisi i o svijesti mladih umjetnika koji će se u budućnosti predstavljati „publici“na svojstven način tako da neke određene vizije nemam, ali gotovo sigurno ili se barem nadam - nešto novo i revolucionarno!​

 ​

​​