top of page

UMJETNICI 31. SALONA MLADIH

Intervju

SEBASTIJAN DRAČIĆ

umjetnik

 

KPP: Možete li nam predstaviti svoj rad?
Sebastijan: 
 Slika koju izlažem na Salonu dio je novog ciklusa na kojem radim posljednjih godinu dana. Slika se bavi smrtnošću, prolaznošću i nemogućnošću zaustavljanja vremena.

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?
Sebastijan: 
 Da bih izložio sliku.

KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?
Sebastijan: 
 Vjerojatno isti kao i kada je osnovan, da pruži šansu umjetnicima mlađe generacije da pokažu svoj rad i predstave se široj publici. Salon omogućava praćenje trendova među mladim umjetnicima te odnosa između već etabliranih mladih umjetnika i onih koji su na samom početku.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?

Sebastijan:  Nisam bio u Zagrebu kada je izložba otvorena, nisam uživo vidio postav i selekciju pa ne bih mogao odgovoriti na ovo pitanje.

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?
Sebastijan:  Pitanje koje mene više muči je: „Postoji li mogućnost pobune čovjeka, a tek onda umjetnika?“ Smatram da se umjetnost previše bavi sama sobom, ali i da precjenjuje svoj utjecaj u suvremenoj Hrvatskoj. U društvu koje kulturu smatra nužnim zlom i koje je kulturu svelo na marginalnu pojavu, teško da umjetnost može utjecati na išta. 
KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

Sebastijan:  Salon će se odvijati i u budućnosti te će se, kao i do sada, sa svakim novim Salonom na drugačiji način pokušati problematizirati produkcija mladih umjetnika. Na posljednjih nekoliko Salona, uključujući i ovaj, pokušavalo se na različite načine pristupiti problemu ovakvih izložbi i općenito umjetničkoj sceni kod nas. Svaki od tih pristupa je bio ispravan i odgovorio na određena pitanja u vezi s tim problemom izlaganja i suvremene umjetničke produkcije.

Intervju

LANA STOJIĆEVIĆ

umjetnica

 

KPP: Možete li nam predstaviti svoj rad?

Lana:  „Dvoboj“ se sastoji se od 9 radova izvedenih tehnikom ručnog veza koja je najbliža goblenu. Koristeći tekstilno rukotvorstvo kao stereotipno ženski posao, bavim se problemom ženske umjetnosti koja je stoljećima bila nevidljiva. Koristim netipične motive za ručni vez/goblene koji su usko vezani uz neravnomjernu raspodjelu  društvene i političke moći. To se nadovezuje na propitivanje rodne jednakosti na način da se bavim društveno zadanim ulogama, rodnim podjelama rada pa tako stereotipno ženskom tehnikom prikazujem stereotipno muški posao. Rukotvorstvo koristim kao legitiman medij umjetničkog izražavanja i postavljam ga u kontekst suvremene umjetnosti, točnije na mjesto na kojem u nedavnoj prošlosti ono nije niti moglo biti. Koristim ga jer se oslanja na jednu potpuno drugačiju  tradiciju u odnosu na klasične medije umjetničkog izražavanja.

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?
Lana: 
 Značajnijih manifestacija nema previše pa svaku priliku za prijavu treba iskoristiti. Salon mladih jedna je od tih manifestacija i sudjelovanje na njoj svakako je velika stvar za mladog umjetnika. Meni je dodatno značajno to što mi je ovo prva prilika za izlaganje u Zagrebu, s obzirom na to da sam upravo završila Umjetničku akademiju u Splitu.
KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?

Lana:  Salon mladih trebao bi pružati kvalitetan pregled mlađe generacije likovnih umjetnika. Nužno je da se manifestacije ovog tipa održe.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?
Lana: 
 Jedna od prednosti je raznovrstan popratni program Salona, strogu selekciju shvaćam kao prednost dok bi netko drugi nevelik broj izlagača mogao smatrati manom. Također, primjećujem da uglavnom izlažu bivši ili sadašnji studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, što opet s druge strane može značiti i to da se studenti drugih Akademija prijavljuju u manjem broju.

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?
Lana: 
 Mogućnost kao i pokušaji institucionalne pobune umjetnika zasigurno postoje, ali može se postaviti i pitanje što se njima može postići? Značaj kritiziranja institucija na način da se koriste mehanizmi institucija može biti u osvještavanju tog sustava, ali se ujedno prihvaća igra tog sustava.

KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

Lana:  Očekujem mnoštvo suvremenih kustoskih koncepcija, svježih radova, otkrivanje novih kvalitetnih umjetnika uz zadržavanje značaja koji ova manifestacija posjeduje.

KPP: Možete li nam predstaviti svoj rad?
Petar: Potrebno je sebe podrediti određenom modusu ponašanja kako bi se u krajnjoj liniji ostvarilo nešto humano za čovjeka. Proces ostvarenja često podrazumijeva i dehumanizaciju kao nužno sredstvo za realizaciju. Ljudi su svjesni navedenog te je svojevoljno prihvaćaju i podupiru. Samoinicijativno se odriču osobnog identiteta i mijenjaju poimanje humanog. Naposljetku ostaje samo Uniforma, ali ona je preduvjet za budućnost egzistencije.
KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?
Petar: Smatram da je Salon mladih relevantna manifestacija za razvoj i prezentaciju kulture te svojom prijavom za sudjelovanje skupinom "Uniforma" iskazujem potporu tom nastojanju.

KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?
Petar: Salon mladih je medij pomoću kojeg mlađe generacije umjetnika komuniciraju s javnošću i utječu na oblikovanje javnog mnijenja. On ujedno uspješno prezentira potencijale mladih likovnih snaga.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?
Petar: Prednost Salona mladih je reputacija koju zastupa u javnosti, zbog koje pobuđuje izrazit interes. On zastupa stavove mladih koji nerijetko donose nove ideje, mišljenja pa čak i začetke određenih promjena. Stavovi mladih koje zastupa Salon shvaćeni su ozbiljno.
Naravno, pri svakom žiriranju, pogotovo u situaciji velikog broja autora željnih iskazivanja svojih stavova kroz ovu izložbu, mora doći do selekcije zbog kapaciteta prostora ili pogrešno shvaćenih propozicija od strane autora. To se u javnosti i od strane autora percipira kao nedostatak. Neupitno je da umjetnička produkcija kao i njena kvaliteta konstantno rastu i to u mnogo različitih pravaca. Potrebno je više manifestacija kojima bi se prezentirale iznimno različite ideje svih aktualnih pravaca stvaranja kako oni ne bi ostali neshvaćeni i neafirmirani.
Salon odbijenih kanalizira ostvarenja koja zastupaju drugačije stavove i koncepcije od uvrštenih u Salon mladih.
Smatram ga pozitivnom posljedicom koja zasigurno skriva novi "Doručak na travi".

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?
Petar: Svaku je tvrdnju potrebno dokazati kako bi se smatrala relevantnom. Potreba za promjenom konstantno postoji, ona je prirodna i svi je osjećamo. Ona će se dogoditi, htjeli mi to ili ne, najvjerojatnije unutar same institucije. Nije potrebno požurivati stanje stvari jer se svaka promjena mora odviti smisleno kako bi ona u konačnici trajno funkcionirala.
KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?
Petar: On je poligon za pomicanje percepcije o našim granicama i sposobnostima. On će to ostati i u budućnosti intenzivnije potvrđivati.

Intervju

PETAR POPIJAČ

umjetnik

KPP: MOŽEŠ LI NAM PREDSTAVITI SVOJ RAD?

MARTINA: Ciklus slika na kojem trenutno radim sastoji se od prizora radnika i radnica iz tvornica s prostora bivše Jugoslavije. Promjene koje su nastupile kroz iskustvo socijalizma, zatim tijekom 80-ih i proces tranzicije početkom 90-ih godina, dovele su do pojave globalizacije i neoliberalne transformacije te kognitivnog kapitalizma, a posljedično do propasti identiteta radničke klase koja je nekada bila nositelj ideologije i stup društva. Osim toga javlja se temeljna promjena u načinu proizvodnje,  što ima direktan utjecaj na način kako pojedinac u tom društvu vidi svijet i sebe samoga. Prizori na kojima radim fokusirani  su upravo na proizvodnju kakva je bila ne tako davno.

KPP: ZAŠTO SI SE PRIJAVILA NA SALON MALADIH?

MARTINA: Htjela sam vidjeti gdje stojim sa svojim radom.

KPP: KOJI JE SMISAO SALONA MLADIH DANAS?

MARTINA: Prikazati najbolje što scena trenutno nudi među umjetnicima mlađe generacije.

KPP: KOJE SU, PO TEBI, PREDNOSTI I MANE OVOGODIŠNJEG SALONA?

MARTINA: Možda je izostao svojevrstan osjećaj uzbuđenja, novine u radovima.Reducirani  broj izlagača nije uobičajena pojava  na Salonu  što je otvorilo prostor za dijalog i stavilo naglasak na kritiku, koje kod nas svakako nedostaje.

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?

MARTINA: Umjetnost je u povijesti već doživjela svoj veliki trenutak izvaninstitucionalnog bunta. Je li bunt danas uopće moguć? Za takav bi se događaj morala stvoriti određena društveno-politička atmosfera. Možda je bunt moguć upravo kroz instituciju, uzmemo li u obzir činjenicu da je politika danas prisutna u svim društvenim strukturama pa tako i u umjetnosti, čak i onoj koja se predstavlja da nije politička i da nije vezana uz instituciju.

KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

MARTINA: Jača konkurencija s više čulnog uživanja i konstruktivnog promišljanja.

Intervju

MARTINA GRLIĆ

umjetnik

Intervju

DALIA FINEK

umjetnica

KPP: Možete li nam predstaviti svoj rad?​

Dalia: Rad se sastoji od tri cjeline, šest grafičkih listova, tri lightboxa i videouratka. Cjeline su nastajale jedna za drugom, a moja motivacija bila je glazba koja me prati kroz cijeli moj život. S obzirom na to da je glazba moja druga ljubav, gotovo sve svoje radove povezujem s njom.​

 ​Grafički listovi „Frekvencije“nastali su istraživanjem Chladnijevih figura koje su dobile naziv po slavnom fizičaru Ernstu Florensu Friedrichu Chladniju, koji je poznatiji i kao otac moderne akustike. Moja namjera bila je da pokušam zvuk, vibraciju i ton prenijeti u vizualno polje; da te zvučne valove pokušam prikazati vidljivima. U svojim frekvencijama slijedila sam Chladnijev eksperiment uz manje izmjene.​

 ​Izrezala sam pocinčane ploče koje se inače koriste u dubokom tisku, veličine oko 20 cm, kvadratne i kružne. Nakon uobičajene pripreme ploča za duboki tisak, posipala sam ih šećerom te, uz pomoć gudala za violinu, po rubu ploče „svirala“, tj. pokušala proizvesti frekvenciju. Ploča je bila postavljena na mojoj ruci i ovisno o položaju prstiju, proizvedene frekvencije su se razlikovale. Kada se na ploči šećer rasporedio u estetski zadovoljavajuću formu, ploču sam zagrijavala dok se šećer u potpunosti nije otopio. Sljedeći korak bio je premazivanje ploče asfaltom te topljenje šećera u toploj vodi, da oslobodi dio ploče za jetkanje kiselinom i daljnju obradu. Otiskivanjem nastalih uzoraka nastali su grafički listovi koji zajedno tvore cjelinu, ali jednako dobro funkcioniraju i samostalno.​

 ​Lightbox „Frekvencije“  - poznato je da je svjetlo iznimno važan čimbenik brojnih kemijskih i fizikalnih procesa u prirodi. Također,  važno je za funkcioniranje čovjekova mozga i tijela. Ono programira i održava biološki sat živih bića, uključujući i ritam spavanja i budnosti. Znanstvenici pretpostavljaju da nedostatak svjetla smanjuje lučenje serotonina koji je važan za duhovno blagostanje.​

Tim razmišljanjem pokušala sam svojim svjetlosnim kutijama postići upravo to: Perforiranjem crneploče od pleksiglasa,  koja sama po sebi ne propušta svijetlo, upravo sam to omogućila. Rupe su bušene bušilicom Proxxon  s tri borera različite veličine. Nadalje, ploče su smještene u izrađene drvene kutije u čijoj se unutrašnjosti u utorima na određenoj udaljenosti nalazi traka s led lampicama (dvije bijele i jedna crvena). One osvjetljavaju unutrašnjost kutije, ali i "propuštaju frekvenciju“ u prostor kroz perforacije.​

Perforirane ploče od pleksiglasa mogu se izmjenjivati u sve tri svjetlosne kutije. Postavljaju se zajedno kako bi tvorile cjelinu i raznolikost izvedenih motiva frekvencija.​

 ​Videouradak „Frekvencije“ nastao je uz pomoć asistenta Igora Čabraje koji je bio snimatelj i mlade studentice Lane Horvatić koja je montirala videouradak. Prikazuje tijek cijelog procesa izvedbe gore navedenih grafičkih listova. Njegova uloga je kratka prezentacija svih navedenih postupaka.​

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?​

Dalia: Prijavila sam se upravo zato što je to jedna prilika za mlade neafirmirane umjetnike da se predstave javnosti sa svojim radovima. S obzirom na to da sam još uvijek studentica i još uvijek sam “zelena”, mislim da je važno sudjelovati u takvim projektima zbog iskustva koje se stječe od samog prijavljivanja na neki natječaj pa sve do postave svog rada u određenoj galeriji. Za sve to treba steći iskustvo, treba stvoriti temelje i upoznati ljude koji ti u tome mogu pomoći. Također treba znati što se danas događa na “sceni”, kako se “diše”, krenuti jedan korak dalje od godišnjih završnih izložba koje se održavaju na Akademiji.​

KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?​

Dalia: Smisao Salona je da svaki umjetnik nađe mjesto za sebe. Da svaki umjetnik ima priliku pokazati čime se bavi, što ga ljuti, što primjećuje dobro, a što loše u životu oko sebe. Da pokuša posjetitelje a i druge umjetnike koji sudjeluju na Salonu potaknuti na razmišljanje o umjetnosti danas i koja je njegova uloga te predstaviti svoj stav o tome.​

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg salona?​

Dalia: Prednosti su raznolikost programa Salona; od predavanja stranih kustosa i kustosica, radionica pa sve do filmskih večeri Livija Rajha. To je sve potrebno mladim umjetnicima za igradnju vlastitih kvaliteta, a time i novih ideja za stvaralaštvo.​

Također, veoma mi se sviđa i ideja Antisalona, da svi oni “odbijeni” imaju šansu ponovno predstaviti svoj rad i razlog zašto njihov rad ne treba biti zaboravljen. Time ovaj Salon zapravo nema gubitnika, svi su “pobjednici”, ako su, naravno, spremni boriti se.
Mane? Po mom mišljenju nisam zamijetila nijednu.       

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?​

Dalia: Kao što je i kustos Vladimir Čajkovac u jednom intervjuu rekao, danas umjetnik ima priliku izlagati u mnogo novootvorenih galerija i tamo se predstaviti svojim radovima. A što se tiče pobune, mislim da su to već napravili i „Ulični umjetnici“, koji su odbacili mogućnost izlaganja u institucijama i „izlažu“ svoje radove na ulici, na zidovima, fasadama zgrada i tako ostavljaju svoj trag zapravo otvoren očima šire javnosti, prolaznicima različitih interesa ili „neinteresa“ za umjetnost. Mnogi zapravo i ne znaju ili ne vide to kao umjetnost već kao nešto lijepo, što krasi naš grad ili većinom kao nešto što ga nagrđuje. Stoga mislim da je moguća institucionalna pobuna umjetnika na primjeru „Uličnih umjetnika“.​

KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?​

Dalia: Temelji za Salon mladih u budućnosti bit će ili već jesu izgrađeni na ovogodišnjem Salonu mladih. To onda nadalje ovisi i o svijesti mladih umjetnika koji će se u budućnosti predstavljati „publici“na svojstven način tako da neke određene vizije nemam, ali gotovo sigurno ili se barem nadam - nešto novo i revolucionarno!​

 

 

KUSTOSI / KUSTOSKI KOLEKTIVI / VODITELJI GALERIJA / UMJETNICI KUSTOSI

Intervju

ANA GEZI

umjetnica

KPP: Što mislite zašto Vam je rad odbijen?

Ana:  Pa rad mi je odbijen možda zato što nije bio izveden u tehnici goblena ili nečemu sličnom ženskom, iako vidim, sklapaju se i auti tamo pomoću ženskih ruku pa me čudi što nedostaje mojem vlaku (istina, samo naslikanom, ali ipak?). A možda je tu bilo i nedovoljne ojađenosti trenutačnim stanjem u društvu, kao i nedostatka više eruditskih referenci u vezi tehnike i ideje?

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?
Ana: 
 Uglavnom zbog krize tridesetih godina i paničnog osjećaja da neki već mnogo mlađi autori od mene postižu svjetsku slavu i citirani su od strane najvećih  stručnjaka za umjetnost. E da, i imitirani od Marine Abramovič.
KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?

Ana:  E to vi meni recite, jer stvarno ne znam zašto se mladi navlače tu, kad se već mogu izlagati bilo gdje po cijelom svijetu. Sva su im vrata otvorena, mladim ženama pogotovo.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?

Ana:  Prije svega, prednost Salona mladih leži u tome što publika treba manje vremena za njegovo razgledavanje, a time i manje umnog napora za shvaćanje izloženog, pa se relativno prije mogu vratiti svojim uobičajenim aktivnostima. Mane su prisutne zato u samoj filozofiji postava i odabira, ali to je samo moje mišljenje. Ipak, svatko ima svoj ukus, a neki ga čak i treniraju pa s njima nema šale.

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?

Ana: Pa cijelo vrijeme se nešto bune; protiv povijesti, protiv sudbine, protiv muške dominacije, protiv kapitalizma dok običan puk nastavlja svojom rutinom lošeg ukusa i donošenja loših odluka, koje im opet donose iste probleme u novoj ambalaži. Psi laju, a karavane prolaze.

KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

Ana:  U budućnosti bi Salon mladih mogli organizirati Mario Kovač i Prlja u suradnji s vrlo mladim povjesničarima (i povjesničarkama) umjetnosti, obavezno s kakvim dobrim plesnjakom na kraju. ''Do you think I'm arty'' i ''Will you give me art tonight'' tek je nekoliko mogućih prijedloga hitova na art-fever displayu.

UMJETNICI PRIJAVLJENI NA

31. SALON MLADIH

Intervju

SARA BAČIĆ

umjetnica

KPP: Što mislite zašto Vam je rad odbijen?

Sara: Mislim da je moj rad odbijen jer nije zadovoljio kriterije žirija.

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?
Sara: 
 Prijavila sam se na Salon mladih da izložim svoj rad.
KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?

Sara:  Mislim da je smisao Salona mladih danas u tome da se radovi većeg broja različitih mladih umjetnika izloži odjednom u velikom, reprezentativnom izložbenom prostoru.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?
Sara: 
 Mislim da je jedna od prednosti ovog Salona, kao i svakog dosadašnjeg Salona (ili bilo koje izložbe mladih umjetnika) u tome što se izlažu radovi mladih umjetnika. Druga prednost je u tome što je postojala mogućnost produkcije radova za studente akademija. Treća i četvrta prednost je organizacija Paralelnog salona kojim se pružio uvid u ostale pristigle prijave i održavanje Antisalona u prostorima Medike.

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?
Sara: 
 Možda postoji.
KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

Sara:  Mislim da bi se Salon mladih u budućnosti trebao održavati svake godine, a ne svake dvije godine. Zatim, trebao bi se povezati s drugim velikim izložbenim prostorima u Zagrebu (npr. MSU, Umjetnički paviljon, Klovićevi dvori, Velesajam itd.) i izložiti radove što većeg broja mladih umjetnika. Na tragu ovogodišnje produkcije, trebalo bi svima omogućiti da, uz gotovi rad koji šalju, pošalju i ideju (koncept, projekt) koju bi producirao Salon. Mislim da bi za svaki novi Salon mladih trebala izraditi posebna web stranica s fotografijama izloženih radova.

1. Možete li nam predstaviti svoj rad?

Prijavljeni rad bavi se propitivanjem vlastitog odnosa prema sveprisutnom konzumerizmu.
Više se radi o kritici vlastite potrošačke uloge u društvu, nego o samom pokušaju promjene 
trenutnih društvenih i ekonomskih ustroja.

2. Zašto ste se prijavili na Salon mladih?

Dva su razloga. S jedne strane, cijenim Salon mladih kao instituciju koja najreprezentativnije predstavlja
mladu generaciju autora. Logika nalaže da umjetnik teži prezentaciji upravo u okviru projekata koje cijeni. 
Nasuprot tome, zanimalo me kako se u takav projekt može pozicionirati netko tko nije primarno iz 
profesionalnog umjetničkog kruga, s obzirom na to da sam osobno 'neumjetničke' edukacije i profesije. 

2a. Zašto mislite da Vaš rad nije prošao? Kako to da ste se odlučili izlagati na Antisalonu? Što za Vas predstavlja Antisalon?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Odabir rada stvar je osobne kustoske procjene. 
Antisalon se, pak, učinio kao prostor za upoznavanje mladih autora i druženje. Na nekoj podsvjesnoj razini, Antisalon je možda bio oblik institucionalne pobune (premda mi je i dalje taj termin pomalo preširok)

3. Koji je smisao Salona mladih danas?

Salon mladih je, čini se, izgubio svoju prvobitnu misao vodilju, ali je i dalje izazov mladim autorima.
Možda je  veći izazov kustosima jer je prostor za razvoj i osmišljavanje izlagačkih koncepata iz Salona u
Salon sve širi i različitiji.

4. Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?

Konkretno, pozitivna je interaktivnost autori/kustosi/posjetitelji. Sam Salon mi se doima nepovezan. Čini mi se da je odabir radova jako dobar (premda nedostaje novih medija). S druge strane, postav mi se nije svidio. 
5. Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?

U današnje vrijeme mladi autori relativno lako dolaze do prostora unutar eminentnih institucija. 
Međuodnos autora i institucija je pri tome simbiotski i pitanje pobune zbilja je upitno. S obzirom na to da je 
zadovoljstvo obostrano, nema ni potrebe za traženjem alternativa. 
Realnija mi se čini pobuna kroz institucije, nego institucionalna pobuna.

6. Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

U duhu europskog zajedništva koje nam se približava, predosjećam veću suradnju i gostovanja stranih autora

Intervju

MATEJ KNEŽEVIĆ

umjetnik


KPP: Kako to da ste se odlučili na izlaganje rada u prostoru HDLU-a, iako Vam je rad odbijen?

Marija: Tome što je moj rad odbijen nisam pridavala veliku pažnju te gotovo da uopće nisam razmišljala o tome. Odbijenice nikad ne doživljavam suviše osobno, a ni ozbiljno i smatram da bi svaki umjetnik trebao tako. Mislim da je upravo i taj moj stav i vjera u moj rad zbog koje sam dozvolila da bude u otvorenom arhivu vidljiv javnosti doprinijeli tome da moj rad, na kraju, zahvaljujući kustosici Martini Kontošić, bude izložen i posluži kao iznimka i primjer da odbijenica ne pokazuje vrijednost, odnosno, bezvrijednost rada.

KPP: Zašto ste se prijavili na Salon mladih?

Marija:  Na Salon mladih prijavila sam se jer smatram da je za mladog umjetnika veoma bitno da izlaže i da njegov rad vidi što više ljudi, što etablirana manifestacija poput Salona mladih i omogućava.

 KPP: Koji je smisao Salona mladih danas?

Marija:  Ja smatram da Salon mladih ima smisla. Da, galerije i ostale institucije izlažu radove mladih umjetnika, ali za mlade umjetnike svaka prilika da izlažu je bitna. Salon mladih, kao što sam već sugerirala u prošlom odgovoru, manifestacija je koja ima tradiciju, reputaciju te, s time, i poveću publiku. Osim toga, lijepo je vidjeti radove različitih mladih umjetnika na jednom mjestu.

KPP: Koje su, po Vama, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?

Marija:  Hmm, ne mogu odrediti koje su prednosti i mane ovogodišnjeg Salona. Smatram da je bilo ponešto za svakog; od raznih predavanja do samog postava koji je veoma raznolik i zanimljiv. Velika prednost je što je besplatan, te tako možda privuče i publiku koja ga inače ne bi posjetila, ali se nađe u blizini pa navrati i oduševi se. 

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?

Marija: Mislim da ne postoji mogućnost institucionalne pobune umjetnika, ne u Hrvatskoj. Mi smo narod koji se inače samo žali, ali se ne buni. Razlog može biti lijenost, nezainteresiranost ili strah da se ne izgubi i ono malo što se ima. Slično je, ja mislim, i s umjetnicima. Uz svakodnevne brige kako preživjeti, umjetnici su veoma zaokupljeni svojom umjetnošću koja iziskuje puno vremena i energije. Pobuna, također zahtijeva promišljanje, organiziranje i konkretno djelovanje, za što se jednostavno nema vremena ili pak jake motivacije.

KPP: Koja je Vaša vizija Salona mladih u budućnosti?

Marija:  Hmm, ne znam što donosi budućnost pa ne mogu reći kakva je moja vizija Salona mladih u budućnosti. Nadam se da će se on i dalje održavati, ostati besplatan i dostupan svima, raznolik i neprepotentan.

Intervju

MARIJA KNEZIĆ

umjetnica

Intervju

ANDREA KNEŽEVIĆ

umjetnica

KPP: Što misliš zašto je tvoj rad odbijen na ovogodišnjem Salonu mladih?

Andrea: Kao prvo, mislim da osobno moram još puno raditi da bih dostigla onu kvalitetu koju očekujem vidjeti kod drugih. Rođenjem dvoje male djece zastala sam sa svojim radom i to osjetim dok radim. Rad za Salon nisam dobro formirala ni tekstualno ni u skici, iako je priča dobra i likovno je snažan, ali mislim da ne pripada "duhu " vremena koje se traži, a i smatram da se na ovakvim manifestacijama prednost daje već etabliranim umjetnicima.

 

KPP: Zašto si se prijavila na Salon mladih? 

Andrea: Prijavila sam se jer me zanimalo gdje stojim, da li mi rad vrijedi da bih bila prihvaćena, i jer smatram da bi mi izlaganje na ovakvom događanju dalo potrebna krila za daljnji rad.

 

KPP: Koji je smisao Salona mladih danas, kad, prema kustosu Vladimiru Čajkovcu, institucije danas bez ikakvih problema izlažu radove mladih umjetnika? 

Andrea: Smisao je u predstavljanju presjeka trenutnog stvaralaštva mladih, predstavljanju trenda ili preispitivanju istog, komunikaciji, učenju...

 

KPP: Koje su, po tebi, prednosti i mane ovogodišnjeg Salona?

Andrea: Ne mogu o tome dati sud jer nisam bila u mogućnosti doći i vidjeti. Mislim da je dobro što se dala mogućnost odbijenima izložiti svoje radove i progovoriti o tome i nadam se da se na tom polju nešto napravilo u smislu interakcije i poboljšanja koncepcije za ubuduće. 

 

KPP: Postoji li mogućnost institucionalne pobune umjetnika?

Andrea: Već odavno. :)

 

KPP: Koja je tvoja vizija Salona mladih u budućnosti?

Andrea: Bolja povezanost sa svim regijama, kustoski timovi koji pročešljavaju sve slojeve,...

bottom of page